Službene stranice općine Stubičke Toplice

Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, kao tadašnji vlasnik Toplica, počinje 1811. godine s podizanjem glavnog kupališnog objekta zvanog Maksimilijanova kupelj. Nacrti objekta sačuvani su u Nadbiskupskome arhivu u Zagrebu. Vrhovčev graditelj bio je Kristijan Heinrich Vesteburg, od reda milosrdne braće, tada službeni graditelj zagrebačkog biskupa koji u isto vrijeme adaptira i obližnji dvorac Golubovec koji je biskup Maksimilijan Vrhovac kupio kao i Stubičke Toplice 1806. godine. Po završetku gradnje, zgrada je namijenjena javnoj svrsi. Središnja je prostorija kupališta (bazen) visoka kroz dva kata: u prizemlju je bio ugostiteljski trakt povezan s vrtom, a na katu su se nalazile gostinjske sobe. Velika zgrada Maksimilijanove kupelji, znalački komponirana i funkcionalno riješena, izvedena je u baroknoj maniri. Za svoje vrijeme ova je građevina bila veliki zahvat i prvo uređeno termalno kupalište u sjevernoj Hrvatskoj, koje još uvijek, uz preinake, služi svojoj svrsi.

Iza zgrade, u perivoju, izgrađen je mali osmerokutni paviljon, koji postoji i danas, uz manje izmjene. On je izgrađen kao parna kupelj, tada zvana Dijanina kupelj. Na prozorima ove male zgrade graditelj je primijenio neogotičke motive. Šiljaste neogotičke lukove izveo je Vesteburg 1806. i na obnovi dvorske kapele u obližnjem Golubovcu, pa je to prva primjena neogotike u nas.

Vrijedna povijesna građevina, kapela svete Katarine, od 1994. godine služi kao župna crkva novoosnovane župe svetog Josipa. Sagrađena i posvećena 1814. godine, kapela je rijedak primjer vrlo rana klasicizma u nas, a građena je kao treći objekat cjelovita kupališno-lječilišnoga kompleksa Stubičkih Toplica,koji je od 1811. godine dao graditi i u njega investirao zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Vrlo je važno naglasiti da na kompleksu Stubičkih Toplica isti autor u istome vremenu, na tri objekta primjenjuje različite stilove (barokna tradicija, neogotika i klasicizam), što je najava slijeda i miješanja povijesnih stilova tijekom cijeloga devetnaestog stoljeća.
U perivoju župne crkve nalazi se zanimljiva Betlehemska spilja s trajnom postavom jaslica i Kristova groba, rad kipara Izidora Popijača Bednjanskog. 

Na brdu Kapelščak, prostoru lijepih vidika prema okolici, pokraj kapele svete Katarine, nalazi se spomen ploča Seljačkoj buni. Ona obilježava završnu bitku Seljačke bune 1573. godine na ovom prostoru, gdje je po predaji poražen i uhvaćen vođa seljaka Matija Gubec.

Kategorija zaštite: Spomenik prirode – rijetki primjerak drveća

Godina zaštite: 1965.

Opseg hrasta u prsnoj visini iznosi 383 cm, promjer 122 cm, a visina 17 m.

Hrast kitnjak „Galženjak“ (njem. Galgen – vješala) – spomenik prirode, nalazi se na Povijesno-poučnoj stazi „Kamenjak“, na brdu i istoimenoj šumi Kamenjak. Prema narodnoj predaji na hrastu su vješani zarobljeni puntari, nakon bitke kod Stubičkih Toplica 09. veljače 1573. godine, kojom je u krvi okončana velika Seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca.

Kategorija zaštite:

Spomenik prirode- rijetki primjerak drveća

Godina zaštite: 1964.

Tisa pri vrhu Horvatovih stuba na Medvednici spada među najstarije primjerke ove vrste u Hrvatskoj.
Opseg stabla u prsnoj visini iznosi 180 cm, bez vrha je. Zanimljivim habitusom slikovito upotpunjuje okolni stjenoviti ambijent.

Horvatove stube nalaze se na topličkom dijelu Medvednice, a planinarskim korakom od naselja Pila u Stubičkim Toplicama, do istih se stiže za sat vremena. 
Vladimir Horvat kao veliki zaljubljenik u Medvednicu, od 1946. do 1953. godine vlastoručno je izgradio 500 kamenih stuba, u tada nepristupačnom dijelu Medvednice. Ovo je područje osobito zanimljivo zbog raznolikosti krških oblika u vapnenčkom terenu. Osim špilja i jama, tu nalazimo vode ponornice, stijene, ponikve i škrape, tako da posjetitelj može sebi dočarati raznolikost i zanimljivost kraške prirode.

Visinska razlika: 103 m
Duljina stuba: 300 m
Trajanje obilaska:10-15 min.

Horvatove stube, kao i 80% područja općine Stubičke Toplice nalaze se u  
PARKU PRIRODE MEDVEDNICA - prirodnoj krajobraznoj vrijednosti općine.

Godina proglašenja Parkom prirode: 1981.

Šumske sastojine Medvednice predstavljaju veliko bogatstvo biljnih vrsta i raznolikosti šumskih oblika, te ujedno čine temeljni fenomen Parka prirode Medvednica.
Rezultat je to razvitka vegetacije ovog prostora u prošlosti i vrlo raznolikih ekoloških uvjeta (klimatskih utjecaja, nadmorskih visina, izloženosti, nagiba, tipova i dubina tla i dr.) pod kojima su se šumske zajednice razvile u današnjem obliku.
U šumama Medvednice nalazimo s fitocenološkog i prirodno-znanstvenog stajališta vrlo zanimljive šumske zajednice, koje pored gospodarskog značenja imaju velike opće korisne vrijednosti (biološka raznolikost, potrajnost, zaštitna, estetska, rekreacijska, zdravstvena, turistička, obrazovna i druge funkcije).
Na prostoru Medvednice evidentirano je niz ugroženih vrsta: kritično ugroženih (CR), ugroženih (EN), osjetljivih (VU) i niskorizičnih (NT). Posebice je važno očuvati staništa kritično ugroženih vrsta na nacionalnoj razini - velike šumarice (Anemone sylvestris), piramidalnog kravajca (Vaccaria Hispanica) i nježnog bodljozuba (Ventenata dubia).   

Ova kapela nalazi se na Sljemenu, nedaleko od Apartmanske kuće „Snježna kraljica“, a iste su povezane šetnicom. U okruženju prirodnih vrijednosti Medvednice, kapela je omiljeno svetište brojnih vjernika, planinara, prijatelja prirode.
Kapelica Majke Božje Kraljice Hrvata zavjetni je dar Zagrepčana i hrvatskog puka Kraljici Hrvata godine 1925. za povijesne jubileje:
-1000 godina hrvatskoga kraljevstva i
-1300 godina pokrštenja Hrvata.
Prva misa u samoj kapelici bila je polnoćka 1932. godine. Na Karmelsku Gospu, 16. srpnja 1933. godine, kapelicu je posvetio dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup.

Kapelica je remek djelo arhitekta i profesora Jurja Denzlera (izvana) i životno djelo akadem.kipara i slikarskog tehnologa R. Hudoklina (iznutra). Ona je jedinstveni spomenik hrvatske arhitekture i umjetnosti u živoj prirodi... Denzler je zamislio kapelicu kao spomenik novohrvatske arhitekture: izvana je slična prvim starohrvatskim crkvicama (Dalmacija), a unutrašnjost je bogata motivima prve kršćanske umjetnosti na tlu Hrvatske i u svim pojedinostima ističe osebujan hrvatski pleter na razne načine i to s ukrasima u starohrvatskom slogu.

Budući da Drugi svjetski rat osiromašuje puk, tako je i kapelica ostala nedovršena. Ministarstvo nastave i bogoštovlja godine 1941. obavilo je završne radove: iskop zemlje i betoniranje podruma kapelice (kripte); kamene obloge zidova u kapelicibizečkim kamenom; novi pod od kamena reštovo; freske slike te okoliš kapelice.

Godine 1963. kapelica postaje župna crkva Turističke župe Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata. Neumorni čuvar kapelice – svetiša, a potom i župnik – planinar, bio je isusovac – Zagrepčanin Slavoljub Edo Jelinek (1916. – 1997.)