Put Križa u župi svetog Josipa Stubičke Toplice
Unatoč snježnom vremenu koje nas je snašlo u ožujku, župljani naše župe svetog Josipa iz Stubičkih Toplica, zaputili su se po dugogodišnjoj tradiciji na Cvjetnu nedjelju na Križni put.
Kroz put Križa vjernici su pokušali proživjeti barem jedan dio Kristove muke i smrti, ali su na tom putu i razmatrali vlastite osjećaje i tražili skrušenim srcem put do Boga. Korak je to duhovne obnove, žrtve i pokajanja, te susret sa živopisnim krajolikom našeg mjesta, brežuljcima, šumskim putevima, livadama, potocima i proplancima Parka prirode Medvednica. Križni put obuhvaća najveći dio župe Stubičke Toplice, a započinje okupljanjem i uvodnom molitvom u Župnoj crkvi svete Katarine.
Prva postaja Križnog puta Isusa osuđuju na smrt bila je kod raspela u Mlinarskoj ulici, druga postaja Isus prima na se križ bila je kod raspela u dvorištu župnog dvora. Kod raspela na kraju Strmečke ulice bila je treća postaja Isus pada prvi put pod križem. Četvrta postaja Križnog puta Isus susreće svoju svetu Majku, peta Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, šesta Veronika pruža Isusu rubac bile su pri raspelima u naselju Strmec Stubički (kod Bajsa u dvorištu Marije Šturlan Breber, kod Markusa na granici s Kraljevim Vrhom i na raskrižju kod Pilarića). Kod kapelice Srca Isusovog u naselju Pila bila je sedma postaja Isus pada drugi put pod križem. Također u Pili, kod raspela podno šumovitih obronaka Medvednice bila je osma postaja topličkog Križnog puta Isus tješi jeruzalemske žene. Kod kapelice svetog Antuna Padovanskog u naselju Jarki bila je deveta postaja Isus pada treći put pod križem, a na povijesnom brdu i vidikovcu Kapelščaku deseta postaja Isusa svlače. Mjesto molitve uz jedanaestu postaju Isusa pribijaju na križ bilo je raspelo u naselju Podgaj, a uz dvanaestu postaju Isus umire na križu raspelo na povijesno-poučnoj stazi Kamenjak u blizini hrasta Galženjaka. Trinaesta postaja Isusa skidaju s križa bila je kod raspela na vidikovcu naselja Kamenjak u Donjoj Stubici, a četrnaesta Isusa polažu u grob bila je kod raspela na Kamenjaku, na granici Stubičkih Toplica, Oroslavja i Donje Stubice.
Završna molitva pobožnosti Križnog puta bila je kod raspela u Parku Maksimilijana Vrhovca u perivoju Župne crkve svete Katarine.
Tijekom zahtjevnog Križnog puta dužine cca. 16 km, na određenim postajama, hodočasnicima su okrjepu pružili brižni župljani kojima se najsrdačnije zahvaljujemo.
Isusova muka i smrt na križu ražalostili su i razočarali sve one koji su ga voljeli i slijedili i koji su mu vjerovali. Učenici su se čak u strahu od Židova zatvorili i čekali prigodan trenutak da nestane svatko svojim putem. No, prvi put u ljudskoj povijesti smrt nije značila kraj nego početak. Isusov život i smrt, patnja i proslava, Veliki petak i Uskrs povezani su kao dvije strane jedne medalje. Svjedoka samog događaja uskrsnuća nema i nijedan ga evanđelist ne opisuje. No, prazan grob i odloženi povoji bili su Isusovim učenicima prvi znak u razumijevanju uskrsnuća. Oni dokazuju da je sve što je Isus govorio bila istina. Učenicima su se otvorile oči te su povjerovali. Tako se ti obični ljudi - ribari koji su se na Veliki petak razbježali i pobjegli od Isusa, nakon praznoga groba više nisu dali zaustaviti ni po cijenu vlastitoga života. Znali su ako Krist nije uskrsnuo uzalud je vjera vaša. Vijest o uskrsnuću i nada u vječni život više se ničim nisu dale zaustaviti...
