Najveća hrvatska pjesnjikinja Vesna Parun preminula u Stubičkim Toplicama
Vesna Parun, pjesnjikinja, dobitnica svih prestižnih nagrada koje pjesnik u Hrvatskoj može osvojiti, od Goranova vijenca, Nazora (godišnje i životne), nagrade Tin Ujević, autorica antologijskog opusa, preminula je 25. listopada 2010. godine u Lječilištu Stubičkih Toplica u 88. godini života.
Autorica osamdesetak knjiga poezije, proze, drama, eseja, epigrama, upravo je u pitomim, zelenim Stubakima podno Medvednice, prije četrdesetak godina upoznala staricu – prosjakinju Magdicu s kojom je izgradila drago prijateljstvo te ju smatrala životnom učiteljicom. Tom prosjačkom slobodarstvu, ova pjesnjikinja nad pjesnicima, ostala je vjerna do kraja života. Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. godine na otoku Zlarinu, u staroj grofovskoj kući Zuliani. Prve godine života provela je na Visu, a prvu pjesmu Pramaljeće napisala je s deset godina u osnovnoj školi. Prvu zbirku „Zore i vihori“ objavila je 1947. godine. Godine 1955. napisala je knjigu „Crna maslina“, istinsku himnu ljubavi koje se ne bi posramile ni puno veće književnosti od hrvatske i otada pa do smrti neumorno piše i objavljuje u snažnom tempu koji nisu mogli pratiti ni kritika ni književni povjesničari ni teoretičari. „Vidrama vjerna“, „Koralj vraćen moru“, „Konjanik“, „Ukleti dažd“, „Sto soneta“, „Suze putuju“, „Bubnjevi umjesto srca“, zbirke su koje imaju trajno i povlašteno mjesto u hrvatskoj poeziji. Vesna Parun ubraja se među najprevođenije naše pjesnike, budući da su njene pjesme objavljene i u petnaestak stranih knjiga. Vesna je izuzetno puno pisala za djecu još od „Patke Zlatke“ 1957. godine. Stvorila je amblematske likove kao što su Mačak Džingiskan i Miki Trasi, koji nisu samo završili u slikovnicama nego i u mjuziklu Ladislava Tulača i Zvjezdane Ladike, a nedavno i u kazalištu na Trešnjevki.
Vesna Parun bila je veliki izvor riječi, veliki poznavatelj hrvatskog jezika, umjetnica čija je najcitiranija pjesma "Ti koja imaš nevinije ruke“. Uvijek je radije birala rub i bježala od središnjice. Boem nad boemima, legenda nad legendama, pjesnik nad pjesnicima, sve je to bila Vesna Parun koja je živjela za poeziju i od poezije i to do posljednjeg ovozemaljskog daha u zelenilu Stubaka.
